Jezero Inle25-og smo stigli na jezero Inle, nevjerovatno mjesto, gdje se sve životne aktivnosti odvijaju na vodi, kao u stara vremena, prije stotine godina. Jezero Inle je upravo zbog toga jedno od glavnih odredišta za turiste iz cijelog svijeta. Jezero je dugačko oko 22 km i široko oko 11. Turistima nije dozvoljen pristup u južni dio jezera iz sigurnosnih razloga, zbog odmetnika Shan. U ovom periodu godine voda je jako niska, tako da se mnoge kuće, koje su inače na vodi, nalaze na suhome. Prije nego sto smo stigli na jezero, zaustavili smo se u jednom samostanu za male budističke svećenike. Mali svećenici su veliki nogometni navijači i bilo je ugodno otkriti da mnogi od njih navijaju za istu momčad kao i ja: Milan. Iako žive na drugom kraju svijeta, vidi se da se razumiju u nogomet.
Stigavši na jezero, zamijenili smo naše uobičajeno prijevozno sredstvo, auto, sa novim: dugačka i uska barka, veoma brza i veoma bučna. Nakon skoro sat vremena vožnje stigli smo u restoran gdje je bio predviđen ručak tog dana. Sa terase se pružao lijepi pogled, upravo ispred nas je bila Phaung Daw Oo Paya, pagoda koja je sagradjena na mjestu pagode koja je bila uništena u požaru. Posebnost ove pagode je da u njoj nema statua Bude nego pet zlatnih kugli na oltaru. Kao na mnogim drugim mjestima, ženama nije dozvoljen pristup oltaru.
Poslije ručka smo nastavili obilazak jezera, posjetivši razna naselja promatrajući svakodnevni život stanovnika i posječujući neka od mjesta gdje se na zanatski način proizvode materijali od svile i cvijetova lotosa (jako skupi jer za 1 m materijala treba raditi 4 dana), cigarete i jednu kovačnicu. Vidjeli smo i jednu proslava za djecu, prilično uobičajeno u tom periodu jer su u toku školski blagdani.
Oko četiri sata poslije podne smo se uputili prema našem hotelu i prije večere smo se malo odmarali na terasi našeg bungalowa, uživajući u prekrasnom zalasku sunca, sve u zlatu.
Slijedećeg dana, 26., prvo odredište je bila ogromna tržnica. Na putu smo imali jedan mali problem s barkom: voda je u kanalima bila tako niska da smo se nasukali. Izašli smo iz barke, pogurali i nastavili put. U blizini tržnice se nalazi jedan star dio sa stupama koje smo promatrali sa jednog brdašca u neposrednoj blizini (bilo je jako, jako vruće).
Ručali smo u jednom talijanskom restoranu. Najprije sam tražio jednu pizzu: uzalud, tog dana nisu imali pizze. Zatim sam tražio
karbonaru, ali ni to nije bilo moguće dobiti. Na kraju sam uzeo paštu sa umakom od rajčica. Sve je bilo napravljeno od domaćih
sastojaka, i mogu reći da je bilo jako dobro, naročito nakon dana i dana koje smo proveli jedući rižu.
Prije povratka u hotel, provozali smo se kroz ploveće vrtove. Radi se o sloju zemlje koji pluta na vodi, a učvršćen je sa mnogobrojnim
štapovima bambusa koji su zabodeni u dno jezera. Na taj način je onemogućeno horizontalno kretanje, ali štapovi dozvoljavaju vrtovima
da slijede promjene nivoa vode u raznim periodima godine.
|
|
