Jezero Inle | |
|
25-og smo stigli na jezero Inle, nevjerojatno mjesto, gdje se sve životne aktivnosti odvijaju na vodi, kao u stara vremena, prije stotine godina. Jezero Inle je upravo
zbog toga jedno od glavnih odredišta za turiste iz cijelog svijeta. Jezero je dugačko oko 22 km i široko oko 11. Turistima nije dozvoljen pristup u južni dio jezera iz
sigurnosnih razloga, zbog odmetnika Shan. U ovom periodu godine voda je jako niska, tako da se mnoge kuće, koje su inače na vodi, nalaze na suhome.
Prije nego sto smo stigli na jezero, zaustavili smo se u jednom samostanu za male budističke svećenike. Mali svećenici su veliki nogometni navijači i bilo je ugodno
otkriti da mnogi od njih navijaju za istu momčad kao i ja: Milan. Iako žive na drugom kraju svijeta, vidi se da se razumiju u nogomet.
Stigavši na jezero, zamijenili smo naše uobičajeno prijevozno sredstvo, auto, s novim: dugačka i uska barka, veoma brza i veoma bučna. Nakon skoro sat vremena vožnje stigli smo u restoran gdje je bio predviđen ručak tog dana. S terase se pružao lijepi pogled, upravo ispred nas je bila Phaung Daw Oo Paya, pagoda koja je sagrađena na mjestu pagode koja je bila uništena u požaru. Posebnost ove pagode je da u njoj nema statua Bude nego pet zlatnih kugli na oltaru. Kao na mnogim drugim mjestima, ženama nije dozvoljen pristup oltaru.
Poslije ručka smo nastavili obilazak jezera, posjetivši razna naselja promatrajući svakodnevni život stanovnika i posjećujući neka od mjesta gdje se na zanatski način proizvode materijali od svile i cvjetova lotosa (jako skupi jer za 1 m materijala treba raditi 4 dana), cigarete i jednu kovačnicu. Vidjeli smo i jednu proslava za djecu, prilično uobičajeno u tom periodu jer su u toku školski blagdani.
Oko četiri sata poslije podne smo se uputili prema našem hotelu i prije večere smo se malo odmarali na terasi našeg bungalowa, uživajući u prekrasnom zalasku sunca, sve u zlatu. Daleko od web svijeta koji dominira našom zapadnom civilizacijom, donoseći svakodnevni stres i besmislenu trku za materijalnim dobrima. Bungalova je bio predivan, sav u drvetu s tradicionalnom konstrukcijom ove zone. Ispružio sam se na ležaljku i uživao u već niskom suncu koje se lagano spuštalo prema zapadu. Igra boji i sjena od zalazećeg sunca je bila neopisivo lijepa. Večerali smo u praktično praznom restoranu hotela i nakon toga se vratili u naš bungalow. Počeo sam se loše osjećati. Bilo mi je hladno, jako sam se znojio i često sam morao na WC. Brzo smo došli do zaključka koji je razlog mom stanju: svi simptomi su ukazivali da sam dobio sunčanicu. U toku prijevoza s barkom stalno sam bio na suncu, a onda sam se još i sunčao na terasi. Tri aspirina su riješila problem. Noć je bila teška, ali sam se ujutro osjećao relativno dobro. Dan iza sam napustio uobičajene ljetne majice kratkih rukava i stavio bijelu košulju, dugih rukava.
Sljedećeg dana, 26., prvo odredište je bila ogromna tržnica. Na putu smo imali jedan mali problem s barkom: voda je u kanalima bila tako niska da smo se nasukali. Izašli smo iz barke, pogurali i nastavili put. U blizini tržnice se nalazi jedan star dio sa stupama koje smo promatrali s jednog brdašca u neposrednoj blizini (bilo je jako, jako vruće).
Ručali smo u jednom talijanskom restoranu. Najprije sam tražio jednu pizzu: uzalud, tog dana nisu imali pizze. Zatim sam tražio karbonaru, ali ni to nije bilo moguće dobiti. Na kraju sam uzeo paštu s umakom od rajčica. Sve je bilo napravljeno od domaćih sastojaka, i mogu reći da je bilo jako dobro, naročito nakon dana i dana koje smo proveli jedući rižu. Nakon ručka smo vidjeli žene žirafe, s metalnim prstenima oko vrata, laboratorij nakita, uglavnom od srebra. Posjetili smo i jedan samostan poznat po tome što su svećenici izdresirali mačke da skaču kroz obruč. Nismo vidjeli predstavu jer se više ne izvodi iz razloga sto su se vjernici žalili da je samostan postao "cirkus" i da svećenici time zarađuju previše novaca od turista.
Prije povratka u hotel, provozali smo se kroz ploveće vrtove. Radi se o sloju zemlje koji pluta na vodi, a učvršćen je s mnogobrojnim štapovima bambusa koji su zabodeni u dno jezera. Tako je onemogućeno horizontalno kretanje, ali štapovi dozvoljavaju vrtovima da slijede promjene nivoa vode u raznim periodima godine. Jedna od atrakcija jezera su veslači koji veslaju s jednom nogom stojeći uspravno, u vrlo nestabilnom položaju, barem je nama tako izgledalo.
|
Myanmar Početna Yangon Yangon |
