Monte Poppa

Nakon leta balonom i kratkog zaustavljanja u našem hotelu, oko 8:30 smo krenuli autom za Monte Poppa. Na putu smo se zaustavili na jednom selu uz cestu gdje proizvode razne stvari od kikirikija (ulje) i od soka od palme (rakija i bomboni). Kažu da bomboni imaju određeno djelovanje, slično Viagri.

Još uvijek se koriste volovi   Tri drugara poziraju   Rakija od soka palme   Branje kokosa s palminog drveta

Monte Poppa je jako poznato mjesto i smatra se Olimpom Myanmara. To je ugašeni vulkan, visok 1518 metara, posvećen prije svega kultu Nat, koji su, prema legendi, izabrali to mjesto za svoje boravište. Nat su duhovi koji imaju moć da pomognu, ali i da naškode ljudima. Tijekom njima posvećenih proslava, u medij (u pravilu su to homoseksualci obučeni u žensku odjeću) uđe duh. Alkohol, jako bučna muzika, pjesma i ples pomažu toj preobrazbi.

Pogled iz daljine na Monte Poppa   Planina gdje je smješteno svetište   Pozlaćene kupole svetišta

U podnožju brda, unutar hrama Magahiri su izložene figure koje predstavljaju 37 duhova. Ti duhovi su osobe koje su u prošlosti umrle nasilnom smrću, što je uzrok njihova nemira. Njihov kult je jako raširen među stanovništvom iako ne pripada budizmu. Na pitanje jednom od posjetilaca koji je nosio poklone duhovima (voće, cvijeće, novac...): "Vi kao budist vjerujete i u duhove?", odgovor je bio: "Nije baš da vjerujem, ali je bolje nemati ih protiv sebe.”

Hram Magahiri   Duhovi Nat   Unutrašnjost svetišta
Uz kipove su prisutne i boce s alkoholnim pićima   Nat s licem slona   U društvu drugih duhova

Na vrh brda se stiže uspinjući se stepenica, bosi. Nakon uspona od oko 750 metara se dolazi na vrh koji je oko 1.500 metra iznad nivoa mora. Uspon je vrlo interesantan, mijenjaju se vrste stepenica i cijelim putem se susreću mnogobrojni majmuni. Treba biti oprezan s njima: mojoj supruzi su za malo uspjeli ukrasti sunčane naočale.

Spremni smo za uspon na vrh   Mnogobrojni majmuni su nam pravili društvo   Mladunče majmuna
Pogled s vrha Monte Poppa   Izuzetno bogato pročelje jedne građevine   Pozlaćeni Buda

Vratili smo se u hotel u kasno popodne. Supruga je bila vrlo umorna; dan je bio vruć, a penjanje naporno, pa je tako odmah otišla u sobu da se istušira i odmori prije večere. Ja sam proveo par minuta na internetu, a zatim sam se našao s Lui Tuiem na terasi. Jedna piva i uživanje u zalasku sunca. Atmosfera nije bila najčišća, ali je svejedno bilo lijepo. Kako sam prije par minuta bio na http://viceviplavuse.blogspot.com/ to je nekako poslužilo i kao povod za naš razgovor. Ispričao sam mu par dobrih viceva o plavušama. Čudno me je gledao i očito je bilo da mu nije bilo zabavno. Produbljujući temu, ispalo je da kod njih ne postoje vicevi i da se uopće ne pričaju. Ono što bi bilo najbliže tome su anegdote i zabavne priče, ali ništa slično vicevima. Kako smo razgovarali na engleskom, nisam bio siguran da sam dobro razumio, ili da je on mene shvatio kako treba, ali se na kraju ispostavilo ono što sam vam već rekao.

Myanmar
Početna

Yangon
U dolasku

Bagan

Mandalay

Pindaya e Kalaw

Jezero Inle

Zlatna Stijena

Yangon
Na povratku