Pindaya i Kalaw

24. ožujka, bio je uskršnji ponedjeljak, sa avionom smo se prebacili iz Mandalay-a u Heho, aerodrom koji pokriva turističke destinacije koje se nalaze u okolici, ali u samom mjestu nema ništa posebno interesantno. Nalazili smo se u državi Shan, jedna od država koja formira Myanmar-sku federaciju. Uputili smo se autom prema sjeverozapadu.

Zaustavili smo se na tržnici u jednom gradiću nedaleko Heho-a. Ako vas interesiraju cijene, jedan pilić, za primjer, košta 0,20 dolara. Slučajno se dogodilo da smo se našli na jednoj proslavi, u neposrednoj blizini tržnice, gdje se 20 djevojčica, od 8 do 12 godina, spremalo da proba samostanski život na tjedan dana. Učesnicima proslave se jako svidjelo prisustvo dvoje turista i ophodili su se prema nama sa svim počastima, nudeći nam i da jedemo sa njima. Budući je za nas bilo prerano, lijepo smo se zahvalili i učtivo odbili.

           

Spilja Pindaya je velika, prirodna pećina sa preko 8000 statua Bude svih vrsta, napravljenih od alabastera, lake, cigle, ali i od betona. Mnoge statue imaju i pločicu na kojoj je navedeno ime donatora koji ju je poklonio. Unutar spilje postoji mala odaja za meditaciju. Ulaz je vrlo nizak i uzak tako da se može ući samo četveronoške.

   
   
   

Blizu same spilje, u selu po imenu Pao, nalazi se radionica gdje proizvode tipične suncobrane shan. Tekstil, ili ga je možda bolje nazvati papir, za suncobrane se proizvodi iz kore drveta i u mješavinu se dodaju i latice cvijeća, da bi suncobrani bili što ljepši.

     

Poslije ručka smo se uputili prema našem hotelu u mjestu Kalaw. U tuku puta počelo je kišiti i odmah nakon dolazka u hotel, kiša se pretvorila u pljusak, ali poslije otprilike pola sata je prestala i pojavilo se sunce na obzorju. Bila je to jedina kiša u toku našeg putovanja.

   

Slijedeći dan, bio je 25., deveti dan našeg puta, posjetili smo stari kolonijalni hotel u mjestu Kalaw, poznat po tome što u njemu živi jedan duh, kao i u svakom engleskom hotelu koji drži do sebe. Nakon toga smo obišli katoličku crkvu gdje je dugo godina živio i radio jedan talijanski misionar. U sklopu crkve se nalazi i sirotište koje ugoščuje 50 siročadi.

   

Završena posjet Kalaw-u, krenuli smo prema jezeru Inle.


Casino Italiano