Yangon

S aerodroma smo krenuli prema hotelu i na putu smo se zaustavili ispred pagode u kojoj se nalazi najveća statua Bude na svijetu isklesana od jednog komada žada. Kao što se vidi sa slike, u pagode se ulazi bez cipela, bosi. Jako je praktično hodati u japankama ili nečem sličnom, što se jednostavno skida i ostavlja ispred ulaza u pagodu. Ponekad je pod, ugrijan od tropskog sunca, zaista užaren. Sljedeće odredište je bio jedan restoran gdje je bio predviđen naš prvi ručak. Ugodna atmosfera, a uz nas bio je popunjen samo još jedan stol. Sve je izgledalo prilično zapadnjački i prilično sam siguran da tamo zalaze samo bogatiji stanovnici Yangona. Konobar je počeo nositi jela jedno za drugim. Juha, tri zdjelice raznog povrća, posudica s rižom i tanjurić s mesom. Nismo znali odakle da krenemo pa smo se savjetovali s našim vodičem. Na naše pitanje "kojim se redoslijedom jede", odgovor je bio jednostavan: "kojim hoćeš". Ne postoje pravila kao i kod nas, nego se sve servira na stol i svatko se služi prema osobnim sklonostima. Uobičajeno je da prelaze s jedne stvari na drugu: gutljaj juhe, pa malo mesa i riže, zatim zalogaj zelenja, pa opet žlica juhe.

Prvi put bosonogi   Najveća skulptura na svijetu izrađena od žada   Ja se ne volim fotografirati!

Naše naredno odredište je bila jedna pagoda s tri bijela slona. Dva su bila zaista bijela, dok je treći bio više sive boje. Slonovi su smješteni na otvorenom i vezani lancem za stražnju nogu. Na žalost, slikanje je bilo zabranjeno i zato nema slikovnog zapisa. Jedni talijanski turisti su protestirali zbog toga što su životinje bele vezane lancem. U gradu, na jezeru se nalazi zlatna pagoda u obliku broda s dva pozlaćena labuda. Unutar nje se nalazi restoran u kojem se svake večeri izvodi predstava s tradicionalnim burmanskim plesovima. Prilikom povratku u Yangon tu smo večerali i vidjeli predstavu.

Pagoda u obliku broda   Pozlaćeni objekti su vrlo uobičajeni u Myanmaru   Detalj dva zlatna labuda   U potrazi za hladom

Shwedagon Pagoda je simbol Yangona i prije svega je posjećena od lokalnog stanovništva. Svakog dana se slave različiti događaji koji variraju ovisno o lokalnom kalendaru. Veći dojam od ljepote same pagode je prirodnost s kojom se Burmanci ophode na tom svetom mjestu. Ljudi poslije posla dolaze meditirati, provesti večer u miru i uživati u zalasku sunca. Za myanmarske budiste Shwedagon Pagoda je najveće svetište u cijeloj zemlji, mjesto koji svaki stanovnik Myanmara bar jednom u životu nastoji posjetiti. Mi smo je obišli u kasne popodnevne sate i tako smo mogli uživati u zalasku sunca i njegovom odsjaju na zlatnim kupolama. Bilo je jako malo turista i ugođaj je bio veoma produhovljen, izvoran, s mnogobrojnim Mianmarcima posvećenim molitvama i meditaciji. Prevladavajuća vjera u Myanmaru je budizam kojoj pripada gotovo 90% populacije. I to se osjeća na svakom koraku, u svakom mjestu u koje se uđe. Smirenost i duhovnost se odražava na licima stanovnika, a siguran sam da sam i ja poprimio taj izraz nakon par dana boravka. Atmosfera života koja lebdi u zraku je jednostavno drukčija i za nas zapadnjake gotovo neopisiva.

Shwedagon Pagoda   Ogromna većina Mianmaraca su budisti   Restauracija dijela hrama
Prema nebu   Panorama s palmama   U sumrak

Prije večere u hotelu smo se prošetali po kineskoj gradskoj tržnici, veoma slikovitoj, zabavnoj i prepunoj mirisa, iskreno rečeno, ne uvijek ugodnih našem nosu. Bio sam veoma umoran od puta i dana provedenog u razgledanju grada tako da nisam uslikao ni jednu fotografiju. Navili smo budilicu u 4 sata ujutro.

Myanmar
Početna

Yangon
U dolasku

Bagan

Mandalay

Pindaya e Kalaw

Jezero Inle

Zlatna Stijena

Yangon
Na povratku