Yangon all'arrivo

Sa aerodroma smo krenuli prema hotelu i na putu smo se zaustavili ispred pagode u kojoj se nalazi najveća statua Bude na svijetu isklesana od jednog komada žada. Kao što se vidi sa slike, u pagode se ulazi bez cipela, bosi. Jako je praktično hodati u japankama ili nečem sličnom, što se jednostavno skida i ostavlja ispred ulaza u pagodu. Ponekad je pod, ugrijan od tropskog sunca, zaista užaren.

Naše slijedeće odredište je bila jedna pagoda sa tri bijela slona. Dva su bila zaista bijela, dok je treći bio više siv nego bijel. Slonovi su smješteni na otvorenom i vezani lancem za stražnju nogu. Na žalost, slikanje je bilo zabranjeno i zato nema slikovnog zapisa.

U gradu, na jezeru se nalazi zlatna pagoda u obliku broda sa dva labuda. Unutar nje se nalazi restoran u kojem se svake večeri izvodi predstava sa tradicionalnim birmanskim plesovima. U povratku u Yangon smo tu večerali i vidjeli predstavu.

Shwedagon Pagoda je simbol Yangona i prije svega je posjećena od lokalnog stanovništva. Svakog dana se slave različiti događaji koji variraju ovisno o lokalnom kalendaru. Veći dojam od ljepote same pagode je prirodnost sa kojom se birmani ophode na tom svetom mjestu. Ljudi poslije posla dolaze meditirati, provesti večer u miru i uživati u zalasku sunca. Za myanmarske budiste Shwedagon Pagoda je najveće svetište u cijeloj zemlji, mjesto koji svaki stanovnik Myanmara bar jednom u životu nastoji posjetiti.
Mi smo je obišli u kasne popodnevne sate i tako smo mogli uživati u zalasku sunca i njegovom odsjaju na zlatnim kupolama. Bilo je jako malo turista i ugođaj je bio veoma produhovljen, izvoran, sa mnogobrojnim myanmarcima posvećenim molitvama i meditaciji.

Prije večere u hotelu smo se prošetali po kineskoj gradskoj tržnici, veoma slikovitoj, zabavnoj i prepunoj mirisa, iskreno rečeno, ne uvijek ugodnih našem nosu. Bio sam veoma umoran od puta i dana provedenog u razgledanju grada tako da nisam uslikao ni jednu sliku.