Zlatna Stijena

27. smo krenuli iz hotela sa barkom preko jezera Inle, da bi se nakon sat vremena vožnje vratili u naše uobičajeno prijevozno sredstvo, automobil, s kojim smo proslijedili di aerodroma Heho. Krenuli smo prema Yangon-u, gdje smo stigli oko 10:30. S autom, koji nas je čekao na aerodromu, smo krenuli prema Kyaittiyo Paya, poznatoj Zlatnoj Stijeni. Put je bio dosta dugačak, otprilike 4 sata. Nakon što smo došli u podnožje planine, ukrcali smo se u "autobus", u stvari se radilo o kamionu, zajedno sa myanmarskim hodočasnicima, i uspon na planinu je počeo. Nakon otprilike 40 minuta, sišli smo sa kamiona i nastavili put pješke.

   

Treba oko 40-50 minuta pješačenja da bi se stiglo do Zlatne Stjene. Uspon je relativno naporan i bilo je oko 35 stupnjeva (u 5 sati popodne), tako da su mnogi turisti preferirali da uspon obave u nosiljkama, umjesto da pješače. Cijena usluge je oko 8 dolare, a može se i cjenjkati. Nama je bilo malo lakše jer smo poslije 10 minuta hoda došli u hotel, koji se nalazio upravo na cesti. Ostavili smo prtljagu (imali smo samo 2 mala ranca, jer smo glavnu prtljagu ostavili u autu koji je ostao u podnožju) i nastavili smo sa usponom. Nakon 40 minuta, uz dva kratka zaustavljanja, stigli smo do Zlatne Stijene, upravo u trenutku zalaska sunca.

   

Zlatna Stjena je poznata po tome što se nalazi u labilnoj ravnoteži već preko 2500 godina, odolijevajući vjetru i zemljotresima, vrlo učestalim u ovoj zoni. Kaže se da stijena stoji u ravnoteži zahvaljujući 8 vlasi Budine kose, donešenih iz Indije od dva brata. Stijena je doista zlatna jer je posjetioci oblažu s uobičajenim listićima zlata.

               

Cijela spomenička zona je prepuna dućana, restorana i barova, ali i mjest gdje se može spavati. Mnogi burmanci spavaju na otvorenom, jednostavno ispruženi na podu. Noćna atmosfera je vrlo sugestivna: jako puno osoba moli i meditira ispred Zlatne Stijene.

         

Oko 8 uvečer smo se spustili prema hotelu. Spuštanje nije bilo jako ugodno jer cesta, prilično strma, nije bila osvjetljena. Na sreću, zahvaljujući jednoj turističkoj knjizi o Myanmar-u koju sam pročitao prije polaska, sam imao jednu bateriju tako da je silazak prošao bez problema. Dan iza, u zoru, sišli smo s kamionom u podnožje, ukrcali se u auto koji nas je čekao i krenuli prema Yangon-u. Zaustavili smo se na kratko u jednom ribarskom selu gdje je glavni proizvod sušena riba mačka. U toku je bila i izgradnja jedne kuće

   

Slijedeće odredište je bio grad Bago, jedan od prethodnih glavnih gradova (ima ih puno u Myanmar-u). Tu smo posjetili Shwemawdaw Pagoda, posvećenu Budi, ali i duhovima Nat, i pagodu Kyaik Pun, sa 4 statue sjedećeg Bude visoke 30 metara.

     

Nastavili smo put prema Yangon-u, gdje smo stigli u prvim popodnevnim satima.


Casino Italiano