Zlatna Stijena

27. smo krenuli iz hotela s barkom preko jezera Inle, da bi se nakon sat vremena vožnje vratili u naše uobičajeno prijevozno sredstvo, automobil, s kojim smo proslijedili do aerodroma Heho. Krenuli smo prema Yangon-u, gdje smo stigli oko 10:30. S autom, koji nas je čekao na aerodromu, smo krenuli prema Kyaittiyo Paya, poznatoj Zlatnoj Stijeni. Put je bio dosta dugačak, otprilike 4 sata. Nakon što smo došli u podnožje planine, ukrcali smo se u "autobus", u stvari se radilo o kamionu, zajedno s mianmarskim hodočasnicima, i uspon na planinu je počeo. Nakon otprilike 40 minuta, sišli smo s kamiona i nastavili put pješke.

Ručak na travi   Prijevoz s kamionom   Putnici su spremni

Treba oko 40-50 minuta pješačenja da bi se stiglo do Zlatne Stijene. Uspon je relativno naporan i bilo je oko 35 stupnjeva (u 5 sati popodne), tako da su mnogi turisti preferirali da uspon obave u nosiljkama, umjesto da pješače. Cijena usluge je oko 8 dolare, a može se i cjenjkati. Nama je bilo malo lakše jer smo poslije 10 minuta hoda došli u hotel, koji se nalazio upravo na cesti. Ostavili smo prtljagu (imali smo samo 2 mala ranca, jer smo glavnu prtljagu ostavili u autu koji je ostao u podnožju) i nastavili smo s usponom. Nakon 40 minuta, uz dva kratka zaustavljanja, stigli smo do Zlatne Stijene, upravo u trenutku zalaska sunca.

Nosiljke za one lijene   Ovako je lakše   Zlatna stijena

Zlatna Stijena je poznata po tome što se nalazi u labilnoj ravnoteži već preko 2500 godina, odolijevajući vjetru i zemljotresima, vrlo učestalim u ovoj zoni. Kaže se da stijena stoji u ravnoteži zahvaljujući 8 vlasi Budine kose, donesenih iz Indije od dva brata. Stijena je doista zlatna jer je posjetioci oblažu s uobičajenim listićima zlata.

Pogled iz daljine   Odsjaj zalazećeg sunca   Hodočasnici i turisti zajedno   Kako je moguće da stoji?   Magična atmosfera pred noć   Obrub u obliku zlatnog lišća   Površina je pokrivena zlatnim listićima   Na vrhu je kip Bude

Cijela spomenička zona je prepuna dućana, restorana i barova, ali i mjesta gdje se može spavati. Mnogi Burmanci spavaju na otvorenom, jednostavno ispruženi na podu. Noćna atmosfera je vrlo sugestivna: jako puno osoba moli i meditira ispred Zlatne Stijene.

Šetalište po noći   Grupna slika s Luiđijem   Uneseni u molitvu   Pod umjetnom rasvjetom   Pogled preko parka   Posljednja fotografija pri odlasku

Oko 8 uvečer smo se spustili prema hotelu. Spuštanje nije bilo jako ugodno jer cesta, prilično strma, nije bila osvijetljena. Na sreću, zahvaljujući jednoj turističkoj knjizi o Myanmar-u koju sam pročitao prije polaska, sam imao jednu bateriju tako da je silazak prošao bez problema. Dan iza, u zoru, sišli smo s kamionom u podnožje, ukrcali se u auto koji nas je čekao i krenuli prema Yangon-u. Zaustavili smo se na kratko u jednom ribarskom selu gdje je glavni proizvod sušena riba mačka. U toku je bila i izgradnja jedne kuće.

Sušenje ribe uz rijeku   Prodaja sušene ribe koju zovu mačka   Gradnja jedne kuće

Naredno odredište je bio grad Bago, jedan od prethodnih glavnih gradova (ima ih puno u Myanmar-u). Tu smo posjetili Shwemawdaw Pagoda, posvećenu Budi, ali i duhovima Nat, i pagodu Kyaik Pun, s 4 statue sjedećeg Bude visoke 30 metara.

Centar grada Bago   Pagoda Shwemawdaw   Kipovi duhova Nat   Sjedeći Buda visok 30 metara

Nastavili smo put prema Yangon-u, gdje smo stigli u prvim popodnevnim satima. I tako se ovaj moj dnevnik pomalo primiče kraju. Mrzim ostavljati pozdrave za zadnju stranicu, pa tako koristim ovaj posljednji paragraf predzadnje da još jednom ponovim koliko je ovo putovanje bilo fantastično i da preporučim svim koji imaju mogućnost za to da posjete Myanmar.

Myanmar
Početna

Yangon
U dolasku

Bagan

Mandalay

Pindaya e Kalaw

Jezero Inle

Zlatna Stijena

Yangon
Na povratku