Yangon na povratku | |
|
Stigli smo u Yangon, bio je 28., u vrijeme ručka i otišli smo u restoran Sandy’s Myanmar Cuisine, na jezeru Kandawgyi, upravo nasuprot Karaweika. Jeli smo, bez daljnjega,
najbolju tradicionalnu kuhinji u tijeku cijelog našeg boravka u Burmi. Supruga mi je objasnila da se radi o drugoj, skupljoj vrsti riže u odnosu na onu koju smo do tada
jeli i da je ova puno ukusnija. Pogled s terase restorana je bio očaravajući. Srce nam se stezalo jer smo bili svjesni da se boravak približava kraju i da je ovo naš
posljednji ručak u Myanmaru.
Poslije podne smo obilazili grad, posjetili veliku tržnicu Bogyoke, zvanu Scot Market tijekom britanske dominacije. Svašta se prodaje, a nama se činilo da je osnovni proizvod nakit s čuvenim burmanskim dragim kamenjem. Da bi zaključili ovo naše predivno putovanje, odlučio sam da supruzi poklonim nešto od nakita; cijene su bile izuzetno povoljne. Bar dva sata je provela u proučavanju narukvica, naušnica i ostalih ukrasnih predmeta. Žalila se kako je dizajn izloženih stvari staromodan. Na kraju je izbor pao na jedan zlatni prsten s rubinom od nekih 3 karata i deset sićušnih dijamanata. Na štandovima nisu bile prikazane cijene. Upitao sam koliko košta. Prodavačica je uzela kalkulator i počela računati. Ja sam odlučio da je tisuću dolara najviše što sam spreman platiti. Nakon 5 minuta "kompliciranih" proračuna, konačno je bila saopćena cijena: 250 dolara. Zadovoljno sam platio jer je procjena bila znatno niža od očekivane. Zatražio sam račun da ne bih imao problema s carinom (na aerodromu nismo niti vidjeli carinike). Odmah sam bio uslužen: na računu je bio zapisan iznos od 50 dolara. Uzeo sam ga bez upuštanja u raspravu. U nastavku popodneva smo slobodno šetali po centralnom dijelu grada. Nisam mogao a da ne uslikam jednu staru Mazdu 1200 iz 1970, auto na kojem sam naučio voziti davne 1977. godine.
Te večeri, naše zadnje u Myanmaru, smo konačno ušli u Karaweik da vidimo predstavu s tradicionalnim plesovima i marionetama. U cijenu je bila uključena i večera. Naš dojam je bio da je ples bio prilično amaterski, bez puno truda od strane plesača, što bi se reklo, turistički nivo. Predstava je počela u 19:30 i sala je bila ispunjena posjetiocima. U 21:00, nakon završetka predstave svi su u trenutno otišli i mi smo ostali zadnja da završimo naše piće. Da bi na neki način dali dodatno značenje, odlučio sam te večeri dati napojnicu našem vodiču. Činio mi se prilično zadovoljan s nagradom i mislim da ju je isto večer potrošio. Uzeo je sobu u hotelu u kojem smo mi spavali, a rekao bih da nije sam spavao.
Zadnji dan, 29., prije polaska na aerodrom, imali smo malo vremena za posjetu katoličkoj katedrali St. Mary, projektirane od jednog Nizozemca i završena 1899. Na parkiralištu ispred crkve nekoliko dečkića je igralo nogomet. Luiđi i ja smo im se pridružili na kratko vrijeme.
U 11:00 smo stigli u zračnu luku Yangona. Srdačno i sa žaljenjem smo se pozdravili s Luiđijem, našim vodičem. Administrativne formalnosti su brzo obavljene i trebali smo čekati u zgradi oko sat vremena prije ukrcavanja. Lijepa, moderna građevina, ali prazna. Supruga je bila žedna, a nigdje nije bilo niti jednog bara gdje bi su mogla kupiti bar boca vode. Na kraju smo se ukrcali se u avion: bio je to početak našeg dugog puta prema kući. Zbogom Myanmar, ostat ćeš zauvijek u našim srcima. |
Myanmar Početna Yangon Yangon |
